1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

اروپا

واکنش‌های داخلی به نزدیکی روسیه و غرب

رئیس جمهور روسیه در جمع کارکنان وزارت خارجه اولویت‌ها در سیاست خارجی کشورش را چنین تشریح کرد: مدرنیزه کردن اقتصاد، تقویت دموکراسی در جهان و مبارزه با جنایات سازمان‌دهی شده. اظهارات مدودف با واکنش گسترده‌ای روبرو شد.

دیمیتری مدودف

روز دوشنبه، ۱۲ ژوئیه (۲۱ تیر) دیمیتری مدودف در جمع ۱۵۰ سفیر و کارمند عالی‌رتبه‌ی وزارت امور خارجه‌ی روسیه اهداف کلی سیاست خارجی کشورش را تشریح کرد. او در این راستا کشورهای عضو اتحادیه‌ی اروپا و ایالات متحده‌ی آمریکا را به عنوان کشورهایی که روسیه با آنها در زمینه‌ی سیاست جهانی همکاری می‌کند، معرفی نمود.

رئیس جمهور روسیه در این نشست مهم‌ترین هدف دولت را مدرنیزه کردن اقتصاد نامید و تاکید کرد که وزارت خارجه‌ی کشورش نیز باید در راستای این هدف بیش از پیش فعالیت کند.

به گفته‌ی مدودف، هدف دوم سیاست خارجی روسیه باید ترویج و تقویت دموکراسی و حقوق شهروندی در سراسر جهان باشد. او در این رابطه تاکید کرد: «ما باید برای انسانی‌تر کردن سیستم‌های اجتماعی در سراسر جهان و به‌ویژه در کشور خودمان تلاش کنیم.»

رئیس جمهور روسیه گفت، به نفع روسیه است که تعداد کشورهایی که سیاست‌های خود را بر مبنای ارزش‌های دموکراتیک شکل می‌دهند افزایش یابد.

سومین هدف مهم سیاست خارجی روسیه باید مبارزه با جنایات سازمان‌دهی‌شده باشد. مدودف در این رابطه از تروریسم، قاچاق مواد مخدر و مهاجرت‌های غیرقانونی نام برد.

استقبال از اظهارات مدودف

اشتفان شول، روزنامه‌نگار و کارشناس در امور روسیه، که با روزنامه‌ی "فرانکفورتر روندشاو" همکاری می‌کند، روز چهارشنبه، ۱۴ ژوئیه در مطلبی که در همین روزنامه چاپ شده، به اظهارات رئیس جمهور روسیه پرداخته است. او می‌نویسد که حرف‌های مدودف در روسیه با واکنش گسترد‌ه‌ای روبرو شده‌اند. شول به نقل از روزنامه‌ی روسی "کومرسانت" می‌نویسد: «تاکنون هیچ کس چنین اولویت‌هایی برای سیاست خارجی روسیه قائل نشده بود».

این روزنامه معتقد است که مدودف در زمینه‌ی سیاست خارجی کاملا "تغییر مسیر" داده است.

مدودف مایل است برای مدرنیزه کردن اقتصاد کشورش بیش از پیش با ایالات متحده همکاری کند

ایران و کشورهای مشترک‌المنافع

شول اشاره می‌کند که مدودف روابط با کشورهای مشترک‌المنافع (GUS) را در وهله‌ی سوم اهمیت قرار داده و در رابطه با ایران هم بی‌علاقگی نشان می‌دهد.

رئیس جمهور روسیه در جمع کارمندان وزارت امور خارجه تاکید کرد: «همکاری ما با کشورهای مشترک‌المنافع نباید در روند همکاری با اروپا، آمریکا و منطقه‌ی آسیا − پاسیفیک خللی وارد کند.»

مددوف از جمهوری اسلامی هم به دلیل برنامه‌ی هسته‌ای مناقشه‌برانگیزش شدیدا انتقاد کرد و از حکومتگران ایران خواست، در این رابطه شفاف‌سازی کنند.

اشتفان شول در مقاله‌ی خود به نقل از الکسی ماکارکین، کارشناس سیاسی مقیم مسکو می‌نویسد: «پیشتر روسیه در بازی ‌علیه آمریکا به دنبال دوستانی چون ایران و ونزوئلا بود. امروز وضع فرق کرده و روسیه به دنبال نوسازی است، به همین دلیل هم رابطه با غرب اولویت پیدا کرده است.»

استقبال و تردید

به گفته‌ی شول بسیاری از کارشناسان روسی، از "انقلاب بی‌سروصدای مدودف در سیاست خارجی" استقبال کرده‌اند. او از کنستانتین کوستاشیوو، رئیس کمیته‌ی امور بین‌الملل پارلمان روسیه نقل می‌کند: اینکه رئیس جمهور روسیه برای مدرنیزه کردن اقتصاد و پیشرفت در زمینه‌های سیاسی و اجتماعی به شیوه‌های "من‌درآوردی" عمل نمی‌کند، بلکه می‌خواهد از تجربیات خارجی‌های استفاده نماید، قابل تمجید است.

شول می‌نویسد که برخی از ناظران سیاسی در اینکه مدودف برای رسیدن به اهداف مذکور دست به اقدامات اساسی بزند، تردید دارند. آلکسی موشین، کارشناس سیاسی روس، در گفت‌وگو با روزنامه‌ی "فرانکفورتر روندشاو" گفته است: «سخنان مدودف با تقسیم کاری که او با ولادیمیر پوتین، نخست وزیر روسیه کرده مطابقت دارد. علاوه بر این، مدودف در گفت‌وگو با کارمندان وزرات امور خارجه تاکید کرده است که سیاست خارجی به هیچ وجه نباید بر خلاف منافع ملی باشد.»

شول به نقل از موشین تاکید می‌کند: «مدودف شکل سیاست خارجی روسیه را تعیین می‌کند، نه محتوای آن را.»

FP/MM

DW.DE

از دیگر نوشته ها

Elizabeta II: 60 godina vladarskog staža | Priča dana | DW.DE | 06.02.2012
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Elizabeta II: 60 godina vladarskog staža

To je jedinstveno dostignuće: punih 60 godina na vlasti, bez znatnijih oscilacija u popularnosti, uvijek otmjeno suzdržana i disciplinirana. Velika većina Britanaca ne može zamisliti svoju zemlju bez kraljice Elizabete.

Ona je konstanta u životu stanovnika Velike Britanije - većina ih i ne pamti drugog vladara osim nje. Za vrijeme svog kraljevskog staža bila je svjedokom raspada Britanskog carstva, otpratila s dužnosti 11 premijera i uspješno prebrodila sve obiteljske skandale koje su uzrokovali drugi, a ne ona.

Kraljica

Kraljica voli pastelne boje

Elizabeta II. je postala kraljicom 06. veljače 1952. godine, u dobi od 25 godina, nakon iznenadne smrti njezinog oca. Tijekom šest desetljaća na prijestolju ni najvećim kritičarima monarhije nije dala niti jedan ozbiljniji razlog koji bi išao u prilog njihovom zahtjevu za uvođenjem predsjedničkog sustava.

Britanci vole svoju kraljicu

I dok su druge osobe njezine dobi već odavno u zasluženoj mirovini, 85-godišnja kraljica svaki dan dobiva po 2.000 do 3.000 pisama, na koja djelomično i osobno odgovara. Obučena u odjeću pastelnih tonova s odgovarajućim pokrivalom za glavu i torbicom redovito posjećuje bolnice i vrtiće, otkriva spomenike i otvara tvornice te prima državnike i građane. I pri tome ne ostavlja dojam da se umorila od vladanja.

Kraljica na Facebooku

Elizabeta II. ide u korak s vremenom

Elizabeta II. nikada ne daje političke komentare, ali se jednom tjedno sastaje s premijerom i s njime razgovara o aktualnim problemima. Čak i u tradicionalnom godišnjem govoru povodom otvaranja zasjedanja parlamenta uvijek kaže ono što joj je vlada napisala. No, jedan politički cilj ipak slijedi: održavanje Commonwealtha, labave zajednice 53 države koja je nastala nakon raspada Britanskog carstva.

Unatoč minimalnom političkom utjecaju, Britanci bez razmišljanja odgovaraju na pitanje o smislu postojanja monarhije. "Kraljica je dio naše kulture i doprinosi turizmu", kažu građani. Osim toga, u ova turbulentna krizna vremena Elizabeta II. je za svoje podanike pojam sigurnosti i kontinuiteta. Zato ne čudi da se u anketama provedenima prošle godine samo 13 posto ispitanika izjasnilo za ukidanje monarhije nakon kraljičine smrti. Britanci si jednostavno ne mogu zamisliti da bi postoji još jedna osoba koja bi mogla tako dobro predstavljati njihovu zemlju kao kraljica.

Kraljica u parlamentu

U parlamentu drži govore koje joj vlada piše

"Firma" uzdrmana skandalima

I dok je Elizabeta sva ova desetljeća uspjela vladati bez ikakvih skandala, za članove njezine obitelji se to stvarno ne može reći. Skoro svi pripadnici "firme", kako ona navodno zove svoju obitelj, su joj zadavali glavobolje. O kraljičinom privatnom životu je vrlo malo toga poznato. No zato je tijekom 90-ih cijeli svijet imao prilike pratiti raspad braka prijestolonasljednika Charlsa. Tako su svi doznali brojne više-manje neukusne detalje: od Dijaninih navodnih pokušaja samoubojstava i preljuba pa sve do detalja o Charlesovom brakolomstvu sa sadašnjom suprugom Camillom, čiji je tampon britanski prestolonasljednik navodno želio biti.

Princ Charles i princeza Dijana

Razvod Charlesa i Dijane 1996. je bio popraćen skandalima

I drugi sin princ Andrew, navodno kraljičin ljubimac, i kćerka princeza Anne nisu imali više sreće s izborom životnih suputnika. Oboje iza sebe imaju po jedan razvod. Osim toga, i druženje princa Andrewa sa sumnjivim osobama poput krijumčara oružja i skadaloznih američkih bogataša naišlo je na brojne kritike. Za kritike se tu i tamo svojim, često neukusnim izjavama pobrinuo i kraljičin suprug, princ Filip, a u novoj generaciji obiteljsku tradiciju skandalima zbog pijančevanja i pojavljivanja u nacističkoj uniformi je nastavio Harry, drugorođeni sin princa Charlsa. Zato utjehu kraljici vjerojatno pruža njegov brat princ William. On se u javnosti uvijek besprijekorno ponaša, kod britanskih građana je znatno omiljeniji i od svog oca, a njegovo vjenčanje s naizgled savršenom Kate pobrinulo se za isključivo pozitivne napise u medijima.

Što pokloniti kraljici?

Središnje proslave 60. obljetnice stupanja na prijestolje održavaju se tek početkom lipnja, budući da se tada ipak može računati s ljepšim vremenom nego u veljači. Iz istog razloga se u to doba slavi i njezin rođendan koji inače pada na 21. travnja. No, pripreme su već u punom jeku, a već su osigurani i sponzori za proslave koje će koštati oko 14,4 milijuna eura. Jedino još nitko nije dao pravi odgovor na pitanje što pokloniti povodom jubileja kraljici, čija se privatna imovina procjenjuje na 360 milijuna eura. Ministar obrazovanja Michael Gove je predložio kupovinu jahte za 72 milijuna eura, no građani tu ideju nisu prihvatili s oduševljenjem.

Kraljica ogledava automobil

Za 50. obljetnicu vladavine kraljica je dobila na poklon Bentley

Ali jedno je sigurno: budući da nitko ne smatra mogućim da bi kraljica prije smrti mogla svoje mjesto prepustiti prijestolonasljedniku Charlesu te s obzirom na duboku starost koju je doživjela njezina majka, vrlo je vjerojatno da ovo neće biti posljednji jubilej britanske kraljice Elizabete II.

Autorica: Andrea Jung-Grimm (dpa/AFP)

Odg. ur.: Nenad Kreizer

DW.DE

Više iz ove rubrike